„MERHAMETOVIH“ 105 GODINA DOBROČINSTVA

U petak 2. februara, HO „Merhamet“ MDD obilježava 105. godišnjicu od osnivanja. Rijetke su organizacije na Balkanu i šire koje se mogu pohvaliti ovako dugom tradicijom, a, kako je jednom kazao nekadašnji premijer Republike Turske Ahmet Davutoglu, „Merhamet“ je stariji od mnogih država. I to je, zaista, tako. Povodom velikog jubileja „Merhameta“, u Sarajevskoj vijećnici će se 2. februara održati Svečana akademija na kojoj će se, u prisustvu značajnih brojnih gostiju iz Bosne i Hercegovine i inozemstva, ukazati na značaj „Merhameta“ i njegove 105 godina duge misije dobročinstva.   

A, sve je počelo daleke 1913. godine. Neposredno pred Prvi svjetski rat, u kritičnom vremenu po BiH i bošnjački narod, formirano je Muslimansko dobrotvorno društvo “Merhamet“. Teško raslojavanje i siromašenjeu tom periodu bio je povod tadašnjim najuglednijim Sarajlijama da se angažiraju na pomaganju socijalno najugroženijih sugrađana i da spriječe sve učestalije prosjačenje. S tim nijetom stvoren je „Merhamet“.

Na XVI redovnoj sjednici muslimanskog zanatlijskog udruženja „Hurijet“, koja je održana u avgustu 1912. godine, predsjednik tog udruženja Avdaga Kulović obavijestio je prisutne o akciji popisivanja siromašnih i neopskrbljenih članova islamske zajednice, s ciljem osnivanja prosjačkog fonda, kao prvog jezgra dobrotvorne aktivnosti imućnih građana.

Proglas za narod

Na inicijativu tadašnjeg Upravnog odbora društva „Hurijet“, 26. avgusta 1912. godine, održana je osnivačka konferencija Prosjačkog fonda na kojoj je pročitan „proglas za narod“ u kojem se građani Sarajevapozivaju na učlanjenje u fond. Avdaga Kulović, koji je bio i predvodnik ove akcije, zajedno je sa Muhamedagom Madžarevićem preuzeo obavezu da pozove osmoricu uglednih građana koji će potpisati proglas.

Nešto kasnije, ponovo je inicirano osnivanje posebnog udruženja pod nazivom „Sadaka“, a Hasan ef. Torlić zadužen je da preradi dotadašnja pravila i da ih dostavi na uvid članovima odbora. Ta su pravila kasnije jednoglasno prihvaćena. Zanimljivo je da se u jednom razdoblju formiranja prosjačkog fonda često spominjao i naziv „Utjeha“. Taj naziv se, ustvari, spominjao u vezi sa osnivanjem posebnog udruženja „sa dobrotvornom srhom“. Nažalost, nema podrobnijih podataka o tome čijom je zaslugom muslimansko dobrotvorno društvo dobilo ime „Merhamet“.

Kada su okončane sve pripreme za glavnu osnivačku skupštinu, privremeni osnivački odbor, kojeg su činili Avdaga Kulović (predsjedavajući), i Hasan ef. Torlić (kao sekretar), podnio je vladinom povjereništvu molbu za odobrenje skupštinskih zaključaka. Vladino povjereništvo za grad Sarajevo dozvolio je osnivanje prvog muslimanskog dobrotvornog društva pod nazivom „Merhamet“, isključujući bilo koji oblik pomoći ovom društvu. Tadašnje vlasti su čak raznim uvjetima otežavale osnivanje „Merhameta“.

Ukupna aktivnost „Merhameta“ ovisila je o dobroj volji i solidarnosti imućnijih pojedinaca, pretežno iz redova bošnjačkih posjednika, uleme i poslovnih krugova. Ipak, nije izostao entuzijazam, pogotovo inicijatora i osnivača Društva.

Na Glavnoj skupštini, održanoj već sljedeće 1914. godine, izabran je Upravni odbor: dr.Mehmed Spaho (predsjednik), dr. Mehmed Zečević (sekretar) i članovi: h. Mehmed Džemaludin ef. Čaušević, Ibrahim Demirdžić, Uzeir h. Hasanović, Junuzaga Madžarević, Ibrahimaga Musakadija, Muhamedaga Ploskić, Ahmedaga Ramić, Mujaga Sudžuka, Server ef. Svrzo i Avdaga Šahinagić.

Tadašnji reisu-l-ulema hadži Mehmed Džemaludin ef. Čaušević, koji je nakon Mehmeda Spahe u dva navrata bio predsjednik „Merhameta“, i mnogi drugi ugledni intelektualci svakodnevno su upućivali poruke građanima da islam nalaže svakom muslimanu da pomaže siromašne članove svoje zajednice. Ostat će upamćeno obraćanje Džemaludina ef. Čauševićamuslimanskom stanovništvu Sarajeva prigodom osnivanja „Merhameta“:

„Pokažite međusobno milosrđe, pa će vas Svevišnji obasuti svojom neizmjernom milošću. Na više mjesta u Kur'anu, a i u hadisi-šerifu, dokazuje se da islam i njegovi sljedbenici treba da budu na najvišem stepenu visine. Prema tome, trebalo bi da smo mi muslimani u ahlaku, trgovini, zanatima i međusobnom pomaganju - ukratko - moralno i materijalno najbogatiji narod. Trebalo bi da nema među nama onoga što bi moglo baciti ljagu na uzvišeni islam. Jest, to bi sve trebalo, ali nažalost puno pogreški imamo, koje bi na svaki način trebalo istrijebiti ako hoćemo da dokažemo da smo pripadnici uzvišene islamske vjere.

Među vidljivim našim pogreškama jedna je ta što ne pazimo na našu sirotinju, što puštamo muslimansku fukaru da se potuca svukud i da ocrnjuje ponos islama. Mi učimo da svaka veličanstvenost pripada Bogu, Pejgamberu i pravovjernim muminima. Mi znamo da siromaštvo može dovesti do najgadnijih posljedica. Dakle, ako hoćemo čast i ponos ehli Imana da sačuvamo, ako želimo predusresti najvažnije posljedice siromaštva, moramo i dužni smo srediti pitanje fukare i spriječiti rezalet, koji nam baca ljagu na naš uzvišeni islam. Mi smo ovo davno trebali učiniti, jer nam to nalaže naša vjera, ali eto i u ovom pitanju pretekli su nas drugi.

Svjesni muslimani u Sarajevu, shvaćajući svoju vjersku dužnost i položaj koji ne dopušta da se ovo pitanje i nadalje zabacuje, sa 'nemelazum eto neka prose' osnovaše društvo 'Merhamet' i zatražiše od mene da ga preporučim braći muslimanima - što evo činim: Braćo muslimani! Neka vam je na srcu 'Merhamet', na jeziku merhamet, a i kad se džepa dotaknete sjetite se 'Merhamet' društva pomoću kojeg ćemo - ako Bog da - otkloniti svaku neugodnost što dolazi zbog siromaštva - irhamu ... ve Ahsinu...“

Sprečavanje prosjačenja

U skladu sa ovakvom orjentacijom utvrđena su i Pravila „Merhameta“ za sprečavanje prosjačenja i potpomaganje sirotinje u Sarajevu. U paragrafu 2. navodi se da je svrha udruženja da ukine prosjačenje među mislimanskom sirotinjom u gradu Sarajevu, „te će u tu svrhu društvo nastojati: 1. da po vremenu i materijalnoj snazi osnuje sirotinjski dom, u kojem će naši utočišta oni starci i stare muslimanske žene koji su neobskrbljeni i za svaki rad nesposobni; 2. da pruži materijalnu pomoć neobskrbljenim i za rad nesposobnim mislimanima i muslimankama, kao i nejakoj djeci muslimanske vjere; 3. da traži zarade muslimanima i muslimankama i da ih smješta na razne radove i time im pruži priliku boljeg i časnijeg načina života, nego je onaj od samog prosjačenja; 4. da samostalno ili u sporazumu s drugim humanim islamskim institucijama namješta nezaposlenu islamsku mladež, prije negoli bi se na prosjačenje dala, na razne trgovine i zanate; 5. uopće sve učiniti da bi se prosjačenje među muslimanima ukinulo... i 6. da može u gornju svrhu samostalno osnivati i prikladno privredno preduzeće“.

Godine 1928. održana je glavna skupština „Merhameta“ na kojoj su izmijenjena pravila, formiran osmočlani odbor u svrhu osnivanja vlastitog privrednog preduzeća. Na toj sjednici je Avdaga Kulović i zvanično proglašen osnivačem „Merhameta“. Legat merhum Servera ef. Svrze, poklonjen „Akciji za zaštitu morala“, uz njenu cjelokupnu imovinu pripao je „Merhametu“. Skupština je izrazila punu zahvalnost dugogodišnjem predsjedniku i pokrovitelju „Merhameta“, Mehmedu Džemaludinu ef. Čauševiću, reis-ul-ulemi u mirovini. Predloženo je osnivanje založnog beskamatnog zavoda na akcije.

Podsjećamo na apel „Merhameta“ muslimanskom građanstvu Sarajeva koji je objavljen u Spomenici dvadesetogodišnjice opstanka i djelovanja Muslimanskog dobortvornog društva „Merhamet“, a koji potvrđuje značaj djelovanja „Merhameta“ u periodu o kojem govorimo. U tom apelu se, između ostalog, kaže:

„Svakom je vrlo lako predstaviti kolika bi sramna praznina kroz ovo razdoblje bila da 'Merhamet' nije, na ponos i diku svjesnih sarajevskih muslimana opstojao, djelovao, pomagao, štitio, bdio, hranio, odijevao i zbrinjavao našu sirotinju. Zaista, propušteni kroz nastrožiju kritiku, uspjesi 'Merhameta' su nesumnjivi i veliki. Mi sarajevski muslimani zaista na svoj 'Merhamet' možemo biti ponosni, kad nam je jasno, šta je on u našem jadnom socijalnom životu značio. Možemo mirne duše reći da smo, baš pomoću 'Mehameta'... učinili nešto za našu sirotinju, da se nismo potpuno oglušili o zapovijed uzvišenog Kelami-Kadima, koji traži izdašno pomaganje svojih bližnjih. Možemo konačno reći i to da smo osnutkom 'Merhameta' udarili osnovu jednom jačem islamskom pokretu, pokretu bratstva, svijesti i razumijevanja socijalnih potreba, kojem će biti poglaviti ciljevi kulturna i ekonomska skrb za sve članove naše islamske zajednice, kojem će biti svrha uklanjanje svih ekonomskih nevolja koje priječe pojedinog našeg brata i našu sestru da slobodno kroče putem svog punog individualnog razvitka i ekonomskog blagostanja...

'Merhamet', koji je kroz svo vrijeme svog opstanka bio samo islamski i isključivo dobrotvoran i koji je uspio uvijek i u svakoj prilici sačuvati svoju punu samostalnost i apolitičnost, uspio se odhrvati uticajima s bilo koje strane i uzdignuti svoje djelovanje do višeg pojma socijalnog rada među najbjednijim sarajevskim muslimanima. Ovo nitko 'Merhametu' ne može osporiti, a on na to može biti ponosan“.

 

Komunističke sankcije

I Drugi svjetski rat je na leđa Muslimanskog dobrotvornog društva „Merhamet“ natovarioveliko breme, tešku neizvjesnost i nepoznanicu na koji način pomoći rijekama izbjeglica koje su se slijevale prema Sarajevu, ali i domicilnom stanovništvu koje je već bilo iscrpljeno siromaštvom i neimaštinom u prethodnim godinama. Tako je „Merhamet“tokom Drugogsvjetskogratanajvećupažnjuposvećivaozbrinjavanjumuhadžira (prognanika) isiročadi.

„Merhamet“ je, kaorijetkokojaorganizacijautokuDrugogsvjetskograda,marljivopribavljaopodatkeoprognanomstanovništvusaokupiranihteritorija, jerjenatlucjelokupnebh.teritorijeimaorazgranatumrežumjesnihodbora.

Po završetku Drugog svjetskog rata, 1945. godine, BiH spadala među najopustošenije krajeve Jugoslavije. Godina 1945. donijela je radikalne promjene u društvu. Govoreći o tom periodu, dr. Senija Milišićnaglašava da su se muslimani našli u teškoj situaciji. Njih „nema“, svedeni su na vjersku skupinu, a dobro je poznat odnos komunista prema vjeri. „Merhamet“ se, takođe, našao u posebno teškoj situaciji.Ministarstvo unutrašnjih poslova Vlade NRBiH donijelo je 23. februara 1946. godine odluku kojom je odobrena obnova rada „Merhameta“ u Sarajevu sa djelatnošću na cijeloj teritoriji NRBiH. Za svoju osnovnu djelatnost, proširenu urgentnim zahtjevima vlasti u zbrinjavanju ratne siročadi, „Merhamet“ nije nailazio na posebnu podršku... Djelovanje 'Merhameta' u tom periodu bilo je bitno otežano“, piše dr. Senija Milišić.

Nakon završetka rata komunističke državne vlasti tražile su da se muhadžiri u što većem broju vraćaju u mjesta gdje su ranije živjeli. U tom pogledu, država je davala izvjesnu pomoć, ali je „Merhamet“ i u novim uslovima opet odigrao veliku ulogu, nabavljajući i građevinski materijal za potrebe obnove života u krajevima odakle su muhadžiri ranije izbegli. Dok je to „Merhamet“ radio, nove vlasti mu nisu pravile probleme. Međutim, kada je rad vezan za vraćanja muhadžira na njihova imanja bio prilično priveden kraju, vlasti su 1946. godine ukinule „Merhamet“. Imovina „Merhameta“ predana je novoosnovanom „Preporodu“, iako je, prema pravilima „Merhameta“, nakon prestanka njegovog rada trebala preći u Vakuf.

Do ukidanja je došlo kada je Glavni odbor „Merhameta“, na sjednici od 12. avgusta 1946. godine donio odluku o održavanju vanredne Skupštine 8. septembra s jednom tačkom dnevnog reda: prestanak, odnosno fuzija Društva sa „Preporodom“.Tako je nastao, ničim izazvan, višedecenijski vakuum u „Merhametovoj“ misiji dobročinstva, koji će biti prekinut tek nakon gotovo četiri i po decenije u političkim i društvenim okolnostima nastalim nakon višestranačkih izbora 1990. godine.    

Obnova„Merhameta“

Nezaustavljiv proces okretanja točka historije donio je početkom 90-tih godina prošlog stoljeća nezapamćena stradanja BiH i bošnjačkom narodu. Ponovo je naša zemlja, kao i mnogo puta u njenoj historiji, postala „moneta za potkusurivanje“, a bošnjački narod je, u periodu 1992.-1995., bio izložen najtežem egzodusu i genocidu koji se u samom srcu Evrope dešavao pred očima međunarodne zajednice i pred kamerama najvećih svjetskih medija.

Možda je upravo historija, ta neumoljiva „učiteljica života“, htjela da se „Merhamet“, poput feniksa, ponovo uzdigne i oživi godinu dana prije početka agresije na BiH i teških stradanja, kako bi spremno dočekao nemilosrdni rat i kako bi pomogao da se, koliko-toliko amortiziraju nezapamćene patnje i nedaće koje će se iznenada obrušiti na nedužni bošnjački narod. Na pomolu je bio najteži čin krvave balkanske drame režirane u Beogradu.

Tadašnji entuzijasti, ljudi koji su početkom 1991. godine ponovo udahnuli život „Merhametu“, nisu ni slutili šta ih čeka u bliskoj budućnosti, baš kao što to nije slutio ni bošnjački narod. Misiju „Merhameta“ su njegovi obnovitelji bili zamislili na drugačiji način, u drugačijem ritmu i okolnostima. No, samo godinu dana kasnije, ona je poprimila sasvim drugačije tokove.

Muslimansko dobrotvorno društvo „Merhamet“ je neposredno pred agresiju na BiH, ali i tokom nje, uspjelo da uspostavi poprilično dobru organizacionu mrežu širom BiH. „Merhametovi“ odbori i aktivisti su tokom rata i najtežeg egzodusa bošnjačkog naroda umnogome pomogli da se spriječi humanitarna katastrofa širih razmjera.

Aktivisti „Merhameta“ su, veoma često rizikujući svoj život, požrtvovano radili na obezbjeđivanju hrane, odjeće, obuće, lijekova i smještaja za stotine hiljada prognanika i izbjeglica u mnogim gradovima Bosne i Hercegovine koji su bili u potpunoj blokadi i u koje je u pojedinim periodima dolazak humanitarne pomoći bio gotovo nemoguć, a zalihe su, dolaskom velikog broja izbjeglica i prognanika, za nekoliko mjeseci potrošene. Tako su se u veoma teškoj, nekada se činilo i bezizlaznoj situaciji, našli i domicilni građani i izbjeglice i prognanici koji su, spašavajaći glavu pred najezdom neprijateljske vojske, iz svojih domova otišli praznih ruku.   

Iako je humanitarna situacija u to vrijeme bila veoma teška, olakšavajuća okolnost, više kao psihološki momenat kod ugroženih građana i prognanika, bila je upravo činjenica da postoji „Merhamet“, da ljudi znaju gdje će se obratiti za pomoć i da imaju nekakvo utošište.

S druge strane, „Merhamet“ se u to vrijeme suočio sa okolnostima na koje niko, pa ni ljudi iz ove organizacije, nije računao. Naime, prilikom obnavljanja rada „Merhameta“ zacrtani su bili sasvim drugačija misija, ciljevi i djelatnost, riječju humanitarni rad u mirnodopskim uslovima. No, „Merhamet“ se u hodu ubrzano prestrojavao, organizirao i svoje aktivnosti prilagođavao novonastalim okolnostima. U tome mu je pomogao i veliki broj dobrovoljaca koji su se stavili na raspolaganje „Merhametu“.

 

Opasna avantura

U tom haotičnom vremenu, svaki izlazak aktivista „Merhameta“ iz Sarajeva, Bihaća, Goražda, Jablanice, Konjica, Zenice, Tuzle, Banjaluke i drugih gradova, od kojih su mnogi u jednom periodu na svojoj teritoriji imali izbjeglica više od domicilnog stanovništva, bio je opasna avantura i nikada se nije znalo kada će se ko vratiti i hoće li uopšte uspjeti dovući pomoć preko teritorija koju su kontrolirale snage bosanskih Srba i Hrvata.

Među aktivistima „Merhameta“ bili su vrlo odvažni ljudi i žene, svojevrsni heroji rata, zahvaljujući kojima nesreća bošnjačkog stanovništva nije bila mnogo veća. Doduše, u to vrijeme, kao i danas, „Merhamet“ je pomagao svima, bez obzira na vjeru i naciju.

Bila je to časna misija „Merhameta“ tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, kada je ova organizacija položila još jedan težak, ako ne i najteži historijski ispit u svom stogodišnjem bivstvovanju i kada je „Merhamet“ izrastao i stasao u jednu veliku i respektabilnu međunarodnu humanitarnu organizaciju.

Brojni aktivisti su, u najopasnijim vremenima, pod najtežim mogućim uvjetima i često uz rizikovanje vlastitih života, stavljajući se na raspolaganje „Merhametu“, odnosno njegovim organizacionim jedinicama širom Bosne i Hercegovine i širom svijeta, pomogli ovoj humanitarnoj organizaciji da sačuva dostojanstvo tada, u svakom pogledu, ugroženih građana Bosne i Hercegovine.

Aktivisti „Merhameta“, prkosili su smrti, zdravom razumu, okolnostima koje su nekada teško objašnjive, ali i raznim vojskama i paravojskama koje su šestarile našom zemljom sijući smrt, strah, najstrašnije patnje i stradanja nedužnih građana. Nisu pretjerene ni tvrdnje onih koji su skloni kazati da je Muslimansko dobrotvorno društvo „Merhamet“ umnogome doprinijelo biološkom opstanku Bošnjaka, ali i opstanku države Bosne i Hercegovine. Tamo gdje je bilo „Merhameta“, bilo je i života. No, o tome će historija kazati svoje.

Muslimansko dobrotvorno društvo “Merhamet”, kako smo kazali na početku, 2. februara 2018. godine,  obilježava 105-godišnji jubilej. Ovaj stameni stogodišnjak danas predstavlja stabilnu i jaku humanitarnu organizacija čije javne kuhinje dnevno pripremaju na hiljade obroka za socijalno ugrožene građane ove zemlje. „Merhamet“ najugroženijim kategorijama pruža besplatne zdravstvene usluge, brine o starim i iznemoglim licima, o povratnicima, RVI, šehidskim porodicama, pomaže školovanje povratničke djece obezbjeđujući im stipendije. „Merhamet“ danas čuva ljudsko dostojanstvo građana na društvenim marginama, bez obzira na vjeru i naciju

Ugled „Merhameta“ odavno je prešao granice BiH. Njegovo dobročinstvo doseglo je do Somalije, Irana, Pakistana, Palestine, Indonezije, Turske, Sirije, Japana, Haitija, SAD-a.

Ove činjenice trebali bi biti malo više svjesni i predstavnici bh. vlasti na svim niovima, s obzirom da „Merhamet“ čini mnogo na suzbijanju siromaštva i amortiziranju teškog socijalnog i ekonomskog stanja u zemlji i da je danas „Merhamet“ mnogim građanima BiH jedino utočište.

„Merhamet“ je za svoj rad tokom svoje stoljetne misije dobročinstva dobio brojna priznanja. Među njima su priznanje „Zalzni ljiljan sa Zlatnim vijencem“, priznanje Pape Ivana Pavla II, potom priznanje nekadašnjeg predsjednika Pakistana Perveza Mušarafa, kao i zahvalnicu vlasti Sjedinjenih Američkih Država.

„Merhamet“ nastavlja svoju misiju dobročinstva u Bosni i Hercegovini i širom planete Zemlje jer kako je jednom napisao veliki bh. književnik, rahmetli Nedžad Ibrišimović, „Merhamet“ je naš vječnik.  

Go to top