SVEČANOM AKADEMIJOM U SARAJEVSKOJ VIJEĆNICI OBILJEŽEN DAN BOŠNJAKA

SARAJEVO, 28. SEPTEMBRA - Prvi put nakon 120 godina, u prelijepom ambijentu sarajevske Vijećnice, upriličena je Svečana akademija povodom 28. septembra - Dana Bošnjaka. Organizacija akademije i manifestacije je rezultat saradnje triju krovnih bošnjačkih organizacija: Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI), Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ i Muslimanskog dobrotvornog društva „Merhamet“.

Podsjetimo, 28. septembra 1993. godine, drugog dana zasjedanja Prvog bošnjačkog sabora, usvojena je Deklaracija o vraćanju povijesnog imena Bošnjacima, a 1994. je donesen i zakon u kojem je naziv „Musliman“ zamijenjen nazivom „Bošnjak“.

Akademiji su prisustvovale brojne javne ličnosti iz političkog, kulturnog, vjerskog i uopće javnog života BiH, kao i predstavnici brojnih bošnjačkih organizacija iz Crne Gore, Hrvatske, Srbije, Makedonije, Kosova, Sandžaka, Albanije, a među njima su bili i sabornici koji su učestvovali u Prvom bošnjačkom saboru 1993. godine.

Domaći manifestacije bio je gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka, a pokrovitelj je bio bošnjački član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović.

Na svečanoj akademiji, gostima su se obratili članovi Organizacionog odbora i predsjednici tri krovne bošnjačke organizacije prof. dr Nedžad Mulabegović (predsjednik Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca), doc. dr. sc Hajrudin Šahić (predsjednik HO „Merhamet“ MDD), prof. dr Senadin Lavić (predsjednik BZK „Preporod“), Timu Numić (zamjenik predsjednika „Merhameta“ i član Organizacionog odbora), kao i bošnjakih član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović (u svojstvu pokrovitelja manifestacije).

Njihova izlaganja prenosimo u sjelosti:

PROF. DR NEDŽAD MULABEGOVIĆ: U BH. DRUŠTVU

ZAPOSTAVLJEN JE INSTITUT DIJALOGA I SAVJETOVANJA

Proces promocije nacionalnog indentiteta Bošnjaka je u toku. Promocija imena Bošnjaci, kao i bosanskog jezika je verifikovana rezultatima popisa stanovništva Bosne i Hercegovine iz 2013. godine, odnosno zvaničnom objavom rezultata 2015. godine. Nakon više od 120 godina, Bošnjaci kao narod, i de jure su vraćeni, putem EUROSTATA, na listu europskih naroda.

Nažalost, još uvijek postoje organizovane snage i projekti koji osporavaju i naziv našeg naroda i jezik kojim govorimo. To je, neosporno, razlog zbog koga je neophodno u narednom periodu raditi na promociji enciklopedijskih izdanja koja će na osnovu činjenica prezentirati historijski kontinuitet, kulturu i tradiciju i sve ostale vrednote Bosne i bošnjačkog nacionalnog bića. To je najbolji način da se prošlost i sadašnjost bošnjaka približi drugima, ali i našim mladim generacijama. To će biti ujedno i argumentovana potvrda, nama dobro poznate činjenice, da po geografskoj poziciji, historijskim, kulturološkim, tradicijskim karakteristikama pripadamo zajednici europskih naroda.

Drugi bitan projekat koji bi trebalo realizirati u narednom periodu, a od nacionalnog je značaja, je lingvistička prezentacija, posebno završetak aktivnosti na kompletiranju Riječnika bosanskog jezika.

Ova dva navedena, i niz drugih projekata od značaja za promociju bošnjačkog naroda, treba da budu predmet interesa i angažovanja bošnjačkih intelektualaca i odgovarajućih institucija.

U bosansko-hercegovačkoj javnosti često se polemiše o potrebi definisanja bošnjačke nacionalne strategije. Smatramo da je ovo pitanje nepotrebno jer svi ključni i bitni interesi i ciljevi bošnjačkog naroda su apsolutno podudarni s interesima Bosne i Hercegovine. Očuvanje i promocija neovisnosti, međunarodnog integriteta i cjelovitosti Bosne i Hercegovine su osnovni strateški cilj našeg naroda. Naravno, to podrazumijeva očuvanje jednakopravnosti konstitutivnih naroda i svih građana Bosne i Hercegovine.

Mi smo pobornici razvoja Bosne i Hercegovine kao demokratske i sekularne države. Pristalice smo ubrzanja procesa euro-atlanskih integracija i ubrzavanja tog puta za uključivanje u formalnu zajednicu Europske unije, kojoj Bosna i Hercegovina pripada.

Ubrzavanje procesa demokratizacije i istinska primjena principa vladavine prava i jednakosti za sve građane Bosne i Hercegovine, i mogućnost ostvarivanja tih prava na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine, je također jedan od naših bitnih ciljeva.

Bošnjački narod je kroz prošlost pokazao i dokazao da je opredijeljen za istinsku borbu protiv fašizma, šovinizma i svih drugih pokreta koji se suprostavalju promociji demokratije, ljudskih prava i sloboda i poštivanja civilizacijskih dostignuća. Također, pobornici smo borbe protiv terorizma, bez obzira odakle dolazio i kako se manifestovao. Ipak, moramo ukazati na istinu da terorizam ne može imati prefiks vjerskog, jer to niti jedna Sveta Knjiga ne propagira.

Dužni smo iskazati određene stavove i po pitanjima za koja smatramo da su aktualna u datom momentu i koja se ne rješavaju na adekvatan način. Mora se iskazati nezadovoljstvo upravljanjem javnim dobrima i resursima u Bosni i Hercegovini od strane političkih elita.

Drugi aktualan problem je nepostojanje vizije kod političara o relevantnim segmentima za brži i efikasniji razvoj Bosne i Hercegovine, odnosno bolju budućnost, koju treba da obezbijedimo onima koji će nas naslijediti. Nedefinisane ključne strategije ekonomskog razvoja, odnos vlasti spram razvoja obrazovanja, posebno univerzitetskog, promoviranja nauke i struke, odnosa prema kulturi i umjetnosti, sportu, dakle onim segmentima koji su relevantni za promociju Bosne i Hercegovine i valorizaciju dosegnutog stepena demokratije treba da budu predmet, ne samo našeg interesovanja, nego i neposrednih aktivnosti onih koji odlučuju. Realizacija pobrojanog podrazumijeva promociju stručnosti i sposobnosti, a ne podobnosti i poslušnosti.

Smatramo za potrebno istaći i neophodnost fokusiranja na razrješavanje društvene problematike i interesa građana, u odnosu na aktualnu dominaciju ličnih, grupnih i stranačkih interesa koji su, nažalost, dominantni u našem društvu. Time bi se, po našem mišljenju ublažili i neutralisali neprestani sukobi na bošnjačkoj i probosanskoj političkoj sceni, te postizali bolji rezultati u stvaranju boljeg i kvalitetnijeg života za sve narode i građane Bosne i Hercegovine, pa samim tim i za Bošnjake.

Smatramo da je u bosansko-hercegovačkom društvu zapostavljen institut dijaloga i institut savjetovanja, odnosno dogovora na širem društvenom planu kao efikasan demokratski metod izgradnje konsenzusa koji je neophodan za dalje iskorake u procesu demokratizacije društva, razvijanja i efikasnosti institucija, od lokalne samouprave, zaključno sa institucijama na nivou države Bosne i Hercegovine. Mi smo, i kao narod i kao građani, spremni za dogovore, jer smo svjesni činjenice da Bosna i Hercegovina svoj prosperitet i izvjesniju budućnost može graditi samo zajedničkom voljom svih naroda i građana koji ovu zemlju smatraju svojom Domovinom.

U narednom periodu angažiraćemo se, u okviru kapaciteta i mogućnosti da kvalitetno utičemo na neposredno povezivanje s bošnjačkom dijasporom, koja je neotuđivi dio bošnjačkog nacionalnog bića, koja raspolaže sa enormnim resursima koji su, ne samo relevantni, nego i životno vezani za prosperitet Bošnjaka i Bosne i Hercegovine u cjelini. Zato nam je potrebno neposrednije vezivanje, kako u institucionalnom smislu, tako i u neposrednim aktivnostima na ekonomskom, obrazovnom, naučnom, kulturnom, sportskom i svakom drugom nivou. Iniciraćemo zajedničke projekte, s ciljem ostvarivanja boljih rezultata nego do sada, u pobrojanim segmentima djelovanja.

Kao što sam više puta istakao, neophodnost međusobnog povezivanja, savjetovanja, dijaloga i dogovora, potrebna nam je kako unutar Bosne i Hercegovine, tako i sa susjednim zemljama s kojima smo neposredno vezani i gdje žive Bošnjaci. Nastojaćemo da te veze i u narednom periodu dobiju na svome kvalitetu i efikasnosti u svim oblastima društvenog djelovanja.

Nažalost, odnos matice spram Bošnjaka koji žive u zemljama regiona, u prethodnom periodu, više je nego skroman, da ne kvalificiram nekim ozbiljnijim izrazom.

Krajnje je vrijeme da se krovne bošnjačke organizacije, i projekti koji se kandidiraju, ozbiljno razmotre u institucijama države i njenim administrativnim jedinicama, jer dosadašnji odnos i podrška, to svi znamo, nije bila adekvatna.

Dijalog, kao osnova za razvijanje svih društvenih modaliteta saradnje, treba da bude zasnovan na međusobnom uvažavanju, poštivanju i iskrenosti, uz prihvatanje svih relevantnih činjenica iz naše neposredne prošlosti.

S našeg stanovišta, a to smo dužni javno iznijeti, ono o čemu zaista ne želimo raspravljati, polemizirati, a kamo li pregovarati sa bilo kim,jer predstavljaju relevantne društvene, historijske i pravne istine, su:

Neupitnost cjelovitosti, nezavisnosti i međunarodno-pravnog subjektiviteta države Bosne i Hercegovine;

Ravnopravnost svih naroda i građana na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, odbijajući bilo kakvu unutarnju podjelu Države po etno-nacionalnom principu;

Neupitnost bošnjačkog identiteta i bosanskog jezika; i

Međunarodno verifikovana istina o genocidu počinjenom nad Bošnjacima u periodu od 1992. do 1995. godine, koja podrazumijeva ne održivost unutarnjeg uređenja, obzirom da je isto proizvedeno zločinom genocida i najtežim oblicima zločina protiv čovječnosti i međunarodnog humanitarnog prava, što je po međunarodnom pravu neprihvatljivo.

Gore pobrojane istine zagarantirane su svim međunarodnim poveljama i konvencijama, i ne prihvatamo da se iste nama osporavaju u našoj Domovini i Državi.

 

DOC. DR. SCI HAJRUDIN ŠAHIĆ: VKBI, „MERHAMET“ I „PREPOROD“

ĆE RADITI NA AFIRMACIJI I ČUVANJU IDENTITETA BOŠNJAKA

Izražavam veliko poštovanje prema svim učesnicima večerašnje Akademije. Teško je nekoga posebno izdvojiti, pa, ipak, ne mogu a da ne pomenem da su večeras sa nama učesnici Prvog Bošnjačkog sabora održanog prije 24 godine. Oni su donijeli historijsku odluku o vraćanju povijesnog imena Bošnjak, koje je našem narodu nasilno oduzeto, a naš jezik nazvali su bosanskim jezikom. Večeras se svi zajedno prisjećamo tog historijski značajnog datuma za sve Bošnjake u Bosni i Hercegovini i u svijetu.    

Čast i zadodoljstvo je da svim Bošnjacima u Bosni i Hercegovini i širom svijeta čestitam Dan Bošnjaka.

Mi s ponosom ističemo da smo Bošnjaci, ali smo, prije svega, državljani Bosne i Hercegovine u kojoj ima dovoljno mjesta za sve narode koji žive u njoj i koji je nose u svojoj duši i svome srcu. Bosna i Hercegovina je nedjeljiva, biće i opstaće kao država ravnopravnih naroda i građana.

Zbog toga je nužno da mi Bošnjaci, ma gdje živjeli, na svakom polju djelovanja dobro istražimo uzroke našeg sadašnjeg stanja i da na odgovarajući način postupamo u budućnosti.

Naša organizacija će za nepuna četiri mjeseca obilježiti 105 godina rada i postojanja.

Na Prvom Bošnjačkom saboru i „Merhamet“ je dao dragocjen doprinos. Njegova ideja i osjećaj dobročinstva među Bošnjacima jači su od namjera pojedinaca i grupa da ova organizacija nestane. Ne samo da smo odoljeli tim kampanjama i pokušajima kompromitacije, nego smo dokazali da je „Merhamet“ neophodna i bitna institucija bošnjačkog naroda, njegovog duhovnog, kulturnog i socijalnog života te snažna demonstracija osjećaja solidarnosti prema čovjeku u nevolji, bez razlike na vjersku i nacionalnu pripadnost.

Ono što „Merhamet“ razlikuje od ostalih humanitarnih organizacija jeste da našu pomoć ugroženim narodima širom svijeta uručujemo neposredno, bez posrednika, gradeći mostove prijateljstva, na način da smo do sada izgradili nekoliko obrazovnih institucija, prije svega u ime Bosne i Hercegovine, a potom i „Merhameta“.

Poznate su „Merhametove“ akcije u Somaliji, Afganistanu, Pakistanu, Siriji, Palestini, Turskoj, Nepalu, Japanu, Sjedinjenim Am,eričkim Državama, a evo sada i u Mijanmaru.

„Merhamet“ ima dugogodišnje poslovne partnere i na istoku ina zapadu. Među njima su i: MCC iz Sjedinjenih Američkih Država, „Crveni polumjesec“ Turske, mađarska HIA, austrijska organizacija Diakone i njemački „Malteseri“.

Stav tri bošnjačke organizacije, koje su upriličile ovaj značajan skup, jeste da će održavati kontinuitet, ne samo obilježavanja Dana Bošnjaka, nego će raditi i na afirmaciji i čuvanju identiteta Bošnjaka u Bosni i Hercegovini i u inozemstvu.

 

PROF. DR. SENADIN LAVIĆ: NA POPISU 2013. GODINE BOŠNJACI SU

DEFINITIVNO ZAOKRUŽILI PROCES VRAĆANJA SVOGA POVIJESNOG IMENA

Prošle su 24 godine od 28. septembra 1993. kada su predstavnici bošnjačkog naroda donijeli teške i dalekosežne odluke. Govoriti o Bošnjacima i njihovim političkim odlukama znači, prije svega, govoriti o Bosni. Bosna je dugotrajuća evropska zemlja, banovina, kraljevina, sandžak, pašaluk, ejalet, corpus separatum, republika-država. Bosna je povijesno-politička činjenica koja se ne može potisnuti iz državnog postojanja.Njezin narod stotinama godina, iz stoljeća u stoljeće, naziva se Bossnani>Bošnjani, a od 15. stoljeća Bošnjaci. U 20. Stoljeću, to staro ime za narod Bosne sklanja se iz javne upotrebe i taj stari evropski narod pretvara se u religijsku skupinu koju jugoslavenski politički sistemi karakteriziraju imenom muslimani. Drugi dio bosanskog naroda krajem 19. i u prvim decenijama 20. stoljeća podlegao je nacijskim ideologijama srpstva i hrvatstva i tako izabrao svoju političku sudbinu. Nasrtljivi etnicizam i religijska isključivost vodili su potiskivanju bosanstva i konstruiranju brojnih antibosanskih mitologema koje i danas razarajuće djeluju.

U povijesti antibosanskih falsifikata pojavila se lažna tvrdnja koja se čula tokom cijelog 20. stoljeća, a ona je nametala netačnu informaciju da Bosna nema svoj narod. Ta laž postala je toliko uvjerljiva da je Bosna postupno pretvorena u tehničko pitanje podjele između Srbije i Hrvatske. Bosna, to trebamo naglasti, ima svoj povijesni i politički narod isto kao Srbija i Hrvatska. Svi ljudi koji su živjeli i koji žive u Bosni, u prošlosti i sadašnjosti, čine njezin narod bez obzira iz koje su narodne grupe i religijske sljedbe.

U teškoj ratnoj 1993. godini Republika Bosna i Hercegovina bila je izložena otvorenoj dvostrukoj agresiji Miloševićevog i Tuđmanovog režima. Pred očima evropskih vlada srbijanski i hrvatski predsjednik, poslije dogovora u Karađorđevu 1991., organizirali su i „u rukavicama“ provodili destrukciju bosanske države i genocid nad Bošnjacima. R. Karadžić i M. Boban bili su operativci na terenu koji su vjerno služili svojim gospodarima iz susjednih država. Tadeuš Mazovjecki je u Le Mond-u, od 30. oktobra 1992. godine, kao izvjestitelj o ratu u Bosni rekao da “etničko čišćenje” nije posljedica rata, nego je njegov cilj. Nekoliko mjeseci kasnije, tačnije 2. maja 1993. godine, britanski premijer John Major napisao je pismo Douglasu Hoggu u kojem kaže:

„Sve dok se situacija u bivšoj Jugoslaviji ne smiri, mi moramo po svaku cijenu biti sigurni da se niti jednoj zemlji, koja se može smatrati 'muslimanskom' ne govori o političkim akcijama Zapada na ovom području, posebno vezano za Tursku. Iz tog razloga, neophodno je da se nastavi s prevarom Vance-Owenovim mirovnim razgovorima da bi se događala kakva takva akcija sve dok Bosna i Hercegovina ne prestane postojati kao važeća država, a njeno muslimansko stanovništvo se ne raseli iz svoje zemlje“.

Ovaj užasan stav britanskog premijera predstavlja bolan element surove realnosti antibosanske politike tog vremena. U Ženevi je u januaru 1993. godine objavljen Vance-Owenov plan za mir u Bosni. Plan je podrazumijevao etničku podjelu Republike Bosne i Hercegovine na kantone. To je bio stari projekt iz arsenala antibosanstva, a po kojemu u Bosni treba napraviti odvojene teritorije srpskog naroda i u nekom povoljnom povijesnom trenutku priključiti ih velikoj Srbiji. U tome je i Tuđman vidio šansu da se “podeblja” južni dio Hrvatske.

David Owen je sazvao novu mirovnu konferenciju u Atini 1. maja 1993. godine na kojoj su sudjelovali predstavnici bosanske Vlade i kvislinške skupine, a koje su počeli nazivati “zaraćene strane” prema ženevskom scenariju.

Milošević i Tuđman pripremili su 1993. plan o Bosni kao uniji tri etnički odijeljene republike. U njemu je bila podmetnuta laž da se Bosna sastoji od tri konstitutivne republike za tri naroda, koje “konstituiraju” Bosnu preko svojih “povijesnih teritorija”. Taj plan su preuzeli medijatori Owen i Stoltenberg i ponudili ga Vladi Republike Bosne i Hercegovine.A to je bio jedan od razloga održavanja Sabora u Sarajevu 27. i 28. septembra. Pred bosanskim ljudima bile su dvije mogućnosti: ili da prihvate uništenje – uniju tri republike ili da se nastave boriti za cjelovitu državu Republiku Bosnu i Hercegovinu. Predsjednik Alija Izetbegović iskazao je vlastitu dilemu kazavši: “Preostao nam je izbor između pravedog rata i nepravednog mira, a to je lična drama za svakoga od nas.”

Drugog dana sabora, 28. septembra, usvojena je Deklaracija o vraćanju starog imena za narod. Deklaracijom kao izjavom o odlučnosti da se “narodu vrati njegovo povijesno i narodno ime Bošnjaci”, Sabor je prekinuo višedecenijskotrajanje manipuliranja bošnjačkim imenom i time okončao identitetnu dramu oko prisiljavanja na opredjeljivanje i neopredjeljivanje. Vraćeno je staro ime narodu, povijesno ime Bošnjak. Akademik Muhamed Filipović tom prilikom je kazao:

„Mi smo, dakle, nasljednici onoga što je Bosna kao zemlja, kao država i kao povijesni subjekt bila i jeste. To naše svojstvo nikoga ne isključuje iz sudjelovanja u tom naslijeđu i njegovoj perpetuaciji, ali neće da bude žrtva parcijalnih odluka dijelova prvobitnog bošnjačkog naroda da se identificira i veže za narodnosnu ideju, interese i državno pravo nekih drugih država i naroda“.

Parafrazirat ću Aliju Isakovića: „Ne osjećam više nikakvu potrebu da bilo kome objašnjavam ime jednog starog evropskog naroda i njegovu odanost Bosni“.

Ustavnim zakonom o izmjenama i dopunama Ustava Republike Bosne i Hercegovine u martu 1994. godine, članom 7., obznanjena je promjena narodnog imena na osnovu volje Bošnjaka. Tamo stoji: “U Ustavu Republike Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst, riječ 'Muslimani', u različitim padežima, zamjenjuje se riječju 'Bošnjaci', u odgovarajućem padežu”. (Službeni list Republike Bosne i Hercegovine, 6. april 1994, broj 8, str. 114.)

Na popisu stanovništva 2013. godine Bošnjaci su definitivno zaokružili proces vraćanja i očuvanja svoga povijesnog imena te tako okončali dugu agoniju. Preko 50% populacije države Bosne i Hercegovine izjasnilo se da mu je narodno ime Bošnjak, a preko 54% da govori bosanski jezik.

Prateći današnje antibosanske procese vidi se da rat protiv Bosne nije stao i da je nastavljen drugim sredstvima – medijskim, obavještajnim, diplomatskim, ekonomskim. Bošnjaci se i dalje predstavljaju u ružnim slikama i prema njima se odnosi po orijentalističkom stereotipu o Drugom.

Savremena nauka nas uči da moramo napustiti pervertiranu postavku, odnosno laž da je “Bosna jedna od srpskih zemalja”(M. Ekmečić). Povelja Kulina bana iz 1189. godine nije spomenik srpskog jezika. Kralj Tvrtko I Kotromanić nije bio srpski kralj. Husein Gradaščević proglašava 1831. godine autonomiju Bosne kao Bošnjak. Husaga Ćišić nije bio Srbin 1945–1946 kada je pitao za šestu baklju u grbu FNRJ, to jest za Bošnjake i Bosnu. Dakle, stvari koje u nauci prihvatamo kao društeno-povijesne činjenice i dostignuta znanja stoje sasvim drugačije od konstruiranih naracija koje su nam podmetnute kao najbesramnije laži.

Slavenski narodi Balkana moraju napustiti mitove iz 19. stoljeća i okrenuti se budućnosti u kojoj će slobodne i nezavisne države osiguravati prosperitet svakom čovjeku, svim građanima. Naša je vizija da Balkan postane prostor mira i slobode u Evropskoj uniji.

Dejtonski mirovni sporazum bio je odlično sredstvo da se zaustavi agresija srbijanskog režima na Republiku Bosnu i Hercegovinu, ali danas mi ne možemo preko Dejtonskog sporazuma praviti državu zasnovanu na “tri plemena” pocijepanu religijom i antibosanskim političkim ideologijama. Bosna mora biti ono što jest, evropska država s ustavom u kojem su slobodni i ravnopravni građanivrhovna vrijednost.

Čestitam svim Bošnjacima u Bosni i širom svijeta ovaj Dan.

 

BAKIR IZETBEGOVIĆ: BOŠNJACI SU VEZIVNO TKIVO BOSNE I HERCEGOVINE

Skup temeljnih vrijednosti i posebnosti jednoga naroda čini njegov identitet. To je definicija koja je u velikoj mjeri obilježila vremena intenzivnog formiranja nacije koja su iza nas, ali koja vrijedi i danas bez obzira na mobilnost i konstantno miješanje zajednica. Kazao je ovo bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović na početku svog obraćanja okupljenima na Svečanoj akademiji povodom obilježavanja 28. septembra - Dana Bošnjaka.

Kako je istakao, kulture većih naroda u odnosu na manje često se pozivaju na dominatnu tradiciju, tačnije na kontinuitet svojih vrijednosti, što bi ih trebalo činiti privilegovanima u kontekstu međunarodnih odnosa. Otuda svaki pokušaj jedne kulture da svoje vrijednosti nametne drugima, najčešće onima za koje smatra da su proistekli iz nje same ili su njihove vrijednosti i osobenosti dio istoga spektra interesa, vodi pokušajima asimilacije i negacije drugog i drugačijeg.

- Ime direktno korespondira sa suštinom. Ime nas određuje, ono izdvaja, definiše, čuva sadržaj. I obratno – bezimenost vodi utapanju, asimilaciji, rasipanju i gubitku samosvjesnosti. Negiranje imena naroda i jezika jeste negiranje samog naroda - kazao je Izetbegović, te dodao da će stigma negacije nažalost tokom gotovo čitavog 20. vijeka pratiti Bošnjake u kontekstu kreiranja i pozicioniranja nacionalnih identiteta u regiji Zapadnoga Balkana. Kako u periodu beskompromisnoga i rušilačkog unitarizma dinastije Karađorđevića, tako i u periodu komunističke jugoslovenske utopije.

- Početne erozije bošnjačkog nacionalnog bića, formiranog u stoljećima srednjovjekovne bosanske države te djelimično integriranog i očuvanog u periodu osmanske imperije, prepoznajemo u političkim, ideološkim i kulturološkim promjenama pokrenutim od strane Kraljevine Jugoslavije. Temeljni postulati na kojima i danas počiva bosanskohercegovačko društvo, suživot i tolerancija, bivaju pažljivo i postupno dezavuirani od strane novih gospodara Bosne - naglasio je Izetbegović, dodavši da je taj vjekovni civilizacijski obrazac egzistirao samo u okolnostima potpune ili barem većinske bošnjačke političke i kulturne ravnopravnosti.

- U svim drugim okolnostima, kako u vrijeme dinastije Karađorđevića, tako i poslije, Bošnjaci će biti anatemisani kao relikt, dok će njihovi bogumilski korijeni koji su svoju konačnu duhovnu formu pronašli u preuzetom islamu biti opovrgnuti i negirani - istaknuo je.

Izetbegović je kazao i kako se većinski bošnjačka sredina sve do dinastije Karađorđevića a potom i novojugoslovenske zajednice nije suštinski mijenjala i nastavila je egzistirati u svojim tradicionalnim okvirima, sa običajima, baštinom i socijalnom hijerarhijom.

- Novi odnosi snaga i izmjenjena politička stvarnost, koji su Bošnjake iz uloge većinske zajednice sveli na razinu ugrožene nacionalne manjine, doveli su do kulturne pa i duhovne krize ne samo kod Bošnjaka koji su bili prisiljeni funksionisati na potpuno drugačijim obrascima, već cijele Bosne kao kulturno-historijskog prostora zasnovanoga na nacionalnoj i vjerskoj toleranciji - naglasio je Izetbegović. 

 Dodao je da je jedno sigurno: u svim periodima minimiziranja i poništavanja Bošnjaka kao autohtonoga i konstitutivnog naroda, Bosna i Hercegovina je bila gotovo nepostojeća zemlja.

- Bošnjaci su vezivno tkivo Bosne i Hercegovine, a država Bosna i Hercegovina temelj i okvir opstanka Bošnjaka. Neprirodna, prevashodno politička podjela Bosne i Hercegovine na banovine najbolji je primjer udara na egzistenciju Bošnjaka. Bošnjaci su novim ustavnim zahvatima svjesno i namjerno bili podijeljeni. Istiskivani su ka teritorijama van matične zemlje, sa ciljem da vremenom budu pretvoreni u manjinu. Trebalo je da nestanu kao politički i kulturni činilac, da im se zatre svijest o sebi kao o posebnom narodu, i sjećanje na viševjekovnu tradiciju o bosanskoj državnosti, posebnosti i autonomnosti - istaknuo je Izetbegović.

Kako je kazao, pored ustavno-pravnog poništavanja cjelovitosti bosansko-hercegovačkog kulturnog prostora, uslijedili su sistematski ataci i pokušaji rušenja i oduzimanja nezavisnosti Islamskoj vjerskoj zajednici, odnosno oduzimanja zemlje od bošnjačkih veleposjednika, kroz takozvane agrarne reforme.

- Cilj im je bio isti: poništiti Bošnjake kao političku, socijalnu, vjersku, kulturno-jezičku posebnost, što će svoj kulminaciju doživjeti u godinama 1941-1945, u nizu užasnih i sistematskih zločina, ali i u prvoj dekadi komunističke vladavine koja je ustavom iz 1946. godine potpuno isključila tadašnje muslimane iz ustavno-pravnoga okvira nove Jugoslavije.

Izjave vodećih komunističkih prvaka poput Edwarda Kardelja koji je na zasjedanju u povodu donošenja Ustava Federativne narodne republike Jugoslavije iz 1946. rekao da "muslimani nisu i ne mogu biti nacija već samo etnička grupa“, odnosno Moše Pijade "da muslimani nemaju veze sa pitanjem narodnosti“, ili Milovana Đilasa koji je poništio prethodno priznanje muslimana kao naroda, dogovoreno na Drugom zajedanju AVNOJ-a u Jajcu, jasno ocrtava buduću poziciju Bošnjaka u okvirima nove Jugoslavije - rekao je Izetbegović, te dodao da ovi stavovi samo potvrđuju nastavak politike prema Bošnjacima koja je vladala između dva rata, uz časni izuzetak Rodoljuba Čolakovića koji je sa čuđenjem gledao na ponašanje muslimana-komunista iz rukovodstva Partije, smatrajući "da odgovornost za izostavljanje muslimana iz Ustava 1946. snose upravo oni. Njima je predratni revolucionani put i udio u oslobodilačkom pokretu davao moralnu snagu da ustanu protiv toga“.

- "Mogli su i morali su", kaže Rodoljub Čolaković, "dovesti u pitanje takve stavove, otvoriti demokratski dijalog, podastrijeti argumente. Pa stupiti i u konfrontaciju ako treba". Nasreću, bošnjački intelektualci poput Alije Isakovića, Enesa Durakovića, Muhameda Filipovića, Enesa Pelidije i Bakira Tanovića nikada nisu prihvatili tu nametnutu realnost i podaničku šutnju - kazao je.

Izetbegović je naglasio da se borba za afirmaciju samosvojnosti Bošnjaka, uključujući i pravo na ime naroda i jezika nastavila u zemlji, ali i u inostranstvu od strane političke emigracije predvođene Smailom Balićem, Adilom Zulfikarpašićem i Teufikom Velagićem.

- Demokratskim promjenama iz 1990., a zatim i odbramebeno-oslobodilačkim ratom iz 1992–1995., u kojem je obnovljena nezavisnost države Bosne i Hercegovine, Bošnjaci su stvorili mogućnost za jedno od najznačajnijih okupljanja u njihovoj historiji, za Bošnjački sabor održan 27. i 28. septembra 1993. godine na kojem su vratili svoje ime, ime svog jezika i definisali politike koje će očuvati jedinstvo BiH i omogućiti postizanje mira - kazao je Izetbegović, te podsjetio da je, pored značajnih odluka, Sabor na prijedlog predsjednika Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića donio i jednu bitnu odredbu koje se trebamo podsjetiti.

- Citiram: "Da bi produžili i produbili posao potvrđivanja vlastitoga narodnog bića, njegovog mjesta i zadaće u našoj zemlji i u svijetu u kojem živimo, način rada i stukture njegovih institucija, kao i pogleda na budućnost našeg naroda i svih ljudi koji žive u našoj domovini, odlučujemo da Bošnjački sabor i ubuduće radi kao mjesto okupljanja svih Bošnjaka na kojem će se u slobodi mišljenja, poštivanju različitih uvjerenja i uz maksimalnu kompetenciju i odgovornost razmatrati sva najvažnija pitanja života bošnjačkog naroda i naše države i utvrđivati pravci naše nacionalne akcije". 
U proteklih par decenija Bošnjaci su prešli tegoban istorijski put vrijedan stoljeća. Plaćena je ogromna cijena slobode, ali Bošnjaci su izborili poziciju političkog faktora bez kojeg nema kalkulacije ne samo u BiH već u cijelom regionu. Reafirmirali smo vlastiti identitet, vjeru i kulturu, vratili istorijsko ime naroda i jezika. Uz sve probleme, osporavanja i otpore, Bosna i Hercegovina je suverena, jedinstvena i samostalna država - naglasio je Izetbegović. 

Dodao je da je današnje prvo obilježavanje Dana Bošnjaka veoma je važno za dalji nastavak i punu realizaciju citirane odredbe.

- Nije dobro da Bošnjaci već četvrt stoljeća nisu osjetili potrebu za jednim kolektivnim preispitivanjem svoje političke, kulturne, jezičke i socijalne agende bez čega nije moguće kvalitetno planirati nacionalne projekte u budućnosti. Izrada kulturnih i obrazovnih platformi, smjena generacija, revizija postojećih dotrajalih programa rada i promišljanja vlastite pozicije u složenoj bosanskohercegovačkoj zajednici naroda, sve su to nužni koraci koje treba napraviti promišljeno, i o kojima trebaju odlučivati sve bošnjačke nacionalne organizacije uz aktivno učešće islamske vjerske zajednice i relevantnih političkih subjekata.

Bošnjački sabor koji će biti održan iduće godine je pravi momenat da se podvuče crta pod četvrt vijeka života i borbe pod imenom Bošnjaci, najbolja prilika da se utvrdi činjenično stanje, izvrši potrebna revizija, odrede jasni programski ciljevi te izabere rukovodstvo koje će ih u zadatim rokovima realizirati - rekao je Izetbegović, dodavši da Na takvim načelima djeluju i postoje sve nacionalne zajednice u svijetu.

- Nema drugoga puta i drugačijih riješenja. Tradicija je skup upornih ponavljanja i dobre organizacije. Kao engleski travnjaci čija nas ljepota jednostavnosti iznova zbunjuje. A mjera jednostavnosti je oduvijek ista. Treba ih kositi, zalivati, njegovati. I činiti to uporno stotinama godina. Čestitam Vam Dan Bošnjaka uz uvjerenje da ćemo ga slaviti u kontinuitetu, u korist i na ponos cijele bosanskohercegovačke zajednice - poručio je Izetbegović.

   

Go to top