PET GODINA OD SMRTI KNJIŽEVNIKA NEDŽADA IBRIŠIMOVIĆA

Petnaestog septembra navršilo se pet godina od smrti jednog od najvećih književnika Bosne i Hercegovine Nedžada Ibrišimovića. Ibrišimović je bio član Savjeta HO „Merhamet“ MDD i jedan od dobitnika „Merhametove“ godišnje nagrade „Muradif Ćato“.

Nedžad Ibrišimović  je rođen 20. oktobra 1940. u Sarajevu, gdje je i umro na današnji dan 15. septembra 2011. godine. Jedan je od najpoznatijih bh. književnika. U Žepču je završio osnovnu školu. U Sarajevu je 1961. završio Školu za primijenjene umjetnosti, odsjek vajarstvo. Na studiju filozofije u Sarajevu diplomirao je 1977. godine.

Bio je član Udruženja likovnih umjetnika BiH od 1982. godine. Od 1982. do 2000. imao je deset samostalnih izložbi.

Bio je i predsjednik Društva pisaca Bosne i Hercegovine, od 1993. do 2001. godine, a od 1995. do 1998. glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost "Život". Prevođen je na češki, turski, albanski, engleski, francuski, španski, njemački, italijanski…

Nakon izlaska iz štampe njegovog romana "Vječnik" (2005.), Društvo pisaca BiH ga je kandidiralo za Nobelovu nagradu. Roman "Vječnik" je oborio sve rekorde prodaje u izdavačkoj kući Svjetlost iz Sarajeva, uključujući i Selimovićev "Derviš i smrt". U januaru 2009. godine u izdanji IKD "Šahinpašić" objavljeno je osmo izdanje "Vječnika", a ukupan tiraž svih izdanja je 12.000 primjeraka.

I njegov roman “Ugursuz” preveden je na desetak svjetskih jezika. “Knjiga Adema Kahrimana”, nagrađena je od Društva pisaca 1992. Roman “Braća i veziri” nagrađen je nagradom Izdavačkog preduzeća “Veselin Masleša” 1989. godine. Roman “Karabeg” dobio je nagradu ‘Svjetlosti’ 1996 godine.  ‘El-Hidrova knjiga’, je roman koji je objavljen 2011. godine. Iste godine, 15. septembra u Sarajevu Nedžad Ibrišimović umro je u 71. godini života. 

Nedžad Ibrišimović je svojim književnim opusom i izvanrednim ostvarenjima zaslužio  mjesto među najbojim bh. autorima, a mnogobrojna priznanja koja je dobio tokom svog života svjedočanstva su o njegovoj stvaralačkoj ličnosti. Njegovom smrću BiH ostala bez velikog pisca, a “Merhamet” bez velikog prijatelja.

Nedžad Ibrišimović na obilježavanju 80. godišnjice "Merhameta", 1993. godine u Sarajevu

OVAKO JE GOVORIO NEDŽAD IBRIŠIMOVIĆ:

„MERHAMET“ JE NAŠ VJEČNIK

Kad jedan čovjek doživi dugovječje, to i nije tako dobro. Narod bi rekao „kako je samo im'o obraza da tako dugo živi, nije ga stid“! A kad jedna institucija od zajedničkog dobra ima nafaku pa dugo opstoji i živi, to je onda rjeđa pojava od onog tamo insana što doživi duboku starost.

Znači, Bošnjak i može navršiti devedeset i neku, pa i stotu, al' se ništa ne može po Bošnjaku i u njegovo ime napraviti i prozvati, a da se brzo ne ulomi, propadne, sauliše.

Tako kad Bošnjaku kažeš da ima on svoj „Merhamet“, to mu zvoni u ušima kao na kratkim radiotalasima, a odzvanja još dugo njegova nevjerica. Može li onda Bošnjak da se raduje? Zna li on to? Umije li povjerovati? To i jest za nepovjerovat'! Prvo „muslimansko“, pa „dobrotvorno“, pa „društvo“!

Hajd' danas pa povjeruj da je nešto bilo, ostalo i biće „muslimansko!“ Prije ćeš povjerovati da je Bosna i Hercegovina jedna i jedina za sve narode i da će za deset godina biti prva evropska kulturna sila nego ovo!

Pa onda slijedi ono „dobrotvorno“. „Merhamet“ nam na jeziku, a u džepu guja. Baš kad o tome mislim, sjetim se rata i znam da se „Merhamet“ pokazao na djelu. Svak' je im'o nešto što je svačije. Danas je svačija sumnja u to da ima merhameta.

I treće je ono „društvo“! Imati „društvo“ izgleda mi nevjerovatnije i od onog „muslimanskog“ pa i „dobrotvornog“! Društvo je ozbiljna kategorija rezervirana za ozbiljan svijet, koji zna igrati po pravilima, gledati preda se i šutjeti. Baš sam iznenađen! Devedeset pet godina bošnjački narod ima svoje dobrotvorno društvo muslimanskog predznaka i još se zove „Merhamet“. Mašala! Ne mogu se čudom načuditi i ne mogu više biti obradovan doli tim saznanjem.

Mi imamo društvo što služi ljudima po univerzalnim principima islama. Mi imamo one koji daju, a neće da se zna da daju. Mi imamo, znači, mi smo. I ja sam radostan što sam dio ovoga društva koje zna da je njegovo samo ono što dadne. I možda je zato „Merhamet“ ovako dugovječan. A volio bih, srce mi ište, da bude naš Vječnik.

Pojam merhameta je nešto što se, na neki način, viteški i donkihotovski probija kroz ovaj svijet i kroz vrijeme u kojem mi danas živimo. Dok god u našem čovjeku i njegovoj duši bude postojala ta zakovana potreba za dobrotom i za pomaganjem drugih, postojat će i naš „Merhamet“.

(Ovaj tekst rahmetli Nedžad Ibrišimović napisao je povodom 25. godišnjice od obnavljanja rada Muslimanskog dobrotvornog društva "Merhamet")

Go to top